Tipičan kuglični ležaj sastoji se od unutrašnjih i vanjskih staza kotača, niza sfernih elemenata odvojenih nosačem i, često, štitova i/ili zaptivki dizajniranih da spriječe ulazak prljavštine i masti. Prilikom ugradnje, unutrašnji kotač se često lagano pritisne na osovinu, a vanjski kotač se drži u kućištu. Dostupne su konstrukcije za rukovanje čistim radijalnim opterećenjima, čistim aksijalnim (potisnim) opterećenjima i kombinovanim radijalnim i aksijalnim opterećenjima.

Kuglični ležajevi se opisuju kao ležajevi sa tačkastim kontaktom; to jest, svaka kuglica dodiruje prsten u vrlo maloj površini - tački, u teoriji. Ležajevi su dizajnirani tako da mala deformacija koju kuglica pravi dok se kotrlja u i iz zone opterećenja ne prelazi granicu tečenja materijala; neopterećena kuglica se vraća u svoj prvobitni oblik. Kuglični ležajevi nemaju beskonačan vijek trajanja. Na kraju, oni otkazuju zbog zamora, ljuštenja ili bilo kojeg drugog broja uzroka. Dizajnirani su na statističkoj osnovi sa korisnim vijekom trajanja gdje se očekuje da će određeni broj otkazati nakon određenog broja okretaja.

Proizvođači nude jednoredne radijalne ležajeve u četiri serije u rasponu standardnih veličina otvora. Kutni kontaktni ležajevi su dizajnirani da izdrže aksijalno opterećenje u jednom smjeru i mogu se udvostručiti kako bi podnijeli aksijalno opterećenje u dva smjera.

Poravnanje osovine i ležaja igra ključnu ulogu u vijeku trajanja ležaja. Za veći kapacitet neusklađenosti koriste se samoporavnavajući ležajevi.

Da bi se povećala nosivost radijalnog opterećenja, nosač ležaja se eliminiše, a prostor između prstenova se ispunjava sa onoliko kuglica koliko stane - takozvani ležaj s punim komplementom. Habanje ovih ležajeva je veće nego kod onih koji koriste nosače zbog trenja između susjednih kotrljajućih elemenata.
U kritičnim primjenama gdje je odstupanje osovine važno - na primjer, vretena alatnih mašina - ležajevi mogu biti predopterećeni kako bi se popunio svaki zazor u već precizno tolerisanom sklopu ležaja.